VAAG projekt - eksperimenti
Provedena su dva eksperimenta koja se bave neodređenošću u jeziku. Prvi se temelji na metodi bilježenja pokreta očiju (eyetracking), dok se drugi temelji na metodi mjerenja evociranih potencijala (eng. ERP - event related potentials).
Što je prijeporna točka oko neodređenosti, aproksimacije ili granularnosti u jeziku? Činjenica da jezici svijeta imaju te osobine tumači se ekonomičnošću. Zamislite kad biste svaki put kad vas netko pita koliko automobila ima na nekom parkiralištu, vi morali stvarno reći njihov broj (npr. 106), a ne jednostavno "stotinjak"! Dakle, ako hoćemo pokazati koji efekt neodređenost, granularnost ili aproksimacija ima u komunikaciji, to bismo morali pokazati kao neku olakšicu u jezičnoj obradi. U pojmovima evociranih potencijala to je redukcija u amplitudi ili kraće latencije odgovora. Ali redukcija u odnosu na što? Procesi koji bi bili u podlozi procjene broja u trenutku te u podlozi stvarnog brojenja toliko su različiti da se ne mogu uspoređivati u jednom eksperimentu. Stoga smo željeli vidjeti kako ljudi obrađuju "neodređene" pojmove kao sto su "nekolicina", "neki", "većina" i sl. i kako ti pojmovi utjecu na rekonstrukciju značenja rečenice. To je temelj eksperimenta s mjerenjem pokreta očiju. Drugi eksperiment odnosi se na kategorizaciju. Da li nam je podatak o kategoriji dostupan prilikom prepoznavanja predmeta ili ne? Više o tome naći ćete ako slijedite linkove...
Na završnoj konferenciji EuroCORES programa LogICCC Europske zaklade za znanost (ESF), čiji je projekt VAAG dio, održanoj od 15.-18. rujna 2011. u Berlinu, prikazani su rezultati drugih, dodatnih eksperimenata koji su se provodili u sklopu projekta. Za preuzimanje prezentacije slijedite link. Radi se o pilot-istraživanjima u specifičnoj domeni, a to je način na koji se govori o bojama (Experiment series 2 u prezentaciji). Iako su početni rezultati zanimljivi, taj dio istraživanja nismo nastavili zbog tehničkih zahtjeva: za ozbiljnija istraživanja potrebni su posebni, kalibrirani monitori, posebni svjetlosni uvjeti i sl.
Cilj je eksperimenata bio pokazati pragmatičku opravdanost neodređenih opisa: ako imamo nekoliko nijansi crvene, riječ "crveno" dobro klasificira i neprototipno crvenu boju u zadatku u kojem treba odlučiti je li boja crvena ili nije (prototipnost boja određena je posebnim eksperimentom). Rezultati su pokazali različite obrasce aktivacije za boje i za riječi koje označavaju boju, s tim da se u uvjetu u kojem je ispitanik klasificirao riječi (eksperiment 1b) jasno ističe krivulja samo za neslaganje prethodno prikazane boje i riječi (slika lijevo na 18. slajdu prezentacije, "Mismatch"). Na slici se lijepo vidi veća amplituda na komponenti N2 koju inače povezujemo s procesom klasifikacije stimulusa. Zanimljivo je da je efekt N2 zabilježen samo kad postoji potpuno neslaganje prikazane boje i riječi (npr. zelena boja i riječ „crveno“). Efekta nema za bilo koju nijansu crvene boje; drugim riječima, za naš mozak riječ „crveno“ dovoljno dobro (iako neodređeno) klasificira sve nijanse crvene, pa i one koje su daleko od „prototipne“ crvene, barem kad je to opravdano (tj. kad to traži zadatak).
